Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva koja se karakterizira sužavanjem bronha i povećanom proizvodnjom sluzi. Ova bolest pogađa milione ljudi u svijetu, uključujući i značajan broj stanovnika Hrvatske. Simptomi astme uključuju otežano disanje, kašalj, stezanje u prsima i sviranje u prsima, posebno tijekom noći ili nakon tjelesne aktivnosti.
Razvoj astme posljedica je kombinacije genetskih faktora i utjecaja okoline. Neki ljudi rađaju s predisponiranom osjetljivošću na astmu, a izlaganje alergenima, zagađenju zraka, hladnom vremenu ili stresnim situacijama može potaknuti njezin početak. Važno je razumjeti da astma nije zarazna bolest, već osobna kronična stanja koja zahtijevaju redovito liječenje i kontrolu.
Postoje dvije glavne vrste astme: alergijska i nealergijska. Alergijska astma najčešće se javlja kod ljudi s obiteljskom anamnezom alergija, dok se nealergijska astma može razviti kao odgovor na različite okidače kao što su virusi, teška tjelesna aktivnost ili zagađenje zraka. Pravovremena dijagnoza i liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života bolesnika.
Na hrvatskom tržištu dostupan je širok spektar lijekova za liječenje astme, svi dostupni na recept u ljekarnama diljem zemlje. Ovi lijekovi obično se dijele na dvije glavne kategorije: lijekovi za redovitu kontrolu astme i lijekovi za akutne napade.
Inhalatori za održavanje predstavljaju temelj dugotrajnog liječenja. Kortikosteroidni inhalatori poput flutikazola i budesonida su često prvih izbora jer smanjuju upalu u dišnim putevima. Dostupni su pod nazivima Flixotide, Pulmicort i drugi generički proizvodi. Kombinacijski inhalatori koji sadrže kortikosteroid i dugotrajan beta-2 agonist, poput salmeterola i formeterola, pružaju bolju kontrolu simptoma. Proizvodi kao što su Seretide i Symbicort su popularni izbori u Hrvatskoj.
Brzodelujući inhalatori koriste se za hitnu pomoć tijekom astmatskog napada. Salbutamol (Ventolin) je najčešće preopisan brzodelujući bronhodilatator koji brzo otvara dišne puteve. Terbutalin je alternativna opcija dostupna u hrvatskim ljekarnama. Leukotrienski antagonisti poput montelukasta (Singulair) koriste se kod bolesnika kod kojih su samo inhalatori nedovoljni i uzimaju se oralno kako bi se smanjila upala i bronhospazma. Dugotrajni beta-agonisti se nikada ne koriste sami, već uvijek u kombinaciji s kortikosteroidima.
Točna dijagnoza astme od strane pneumologa ili internista ključna je za uspješno liječenje. Dijagnostički postupci obično uključuju detaljnu medicinsku povijest, fizički pregled i objektivne testove.
Redukcija vrijednosti u spirometriji tijekom hladnog vremena ili nakon tjelesne aktivnosti može potvrditi astmu. Redovito mjerenje peak flow vrijednosti pomaže bolesnicima da prate svoju bolest i identificiraju rana upozorenja mogućih napada. Kontrolirana astma znači minimalne simptome, normalnu funkciju pluća i rijetke napade.
Poznavanje i izbjegavanje okidača astme među najvažnijim je dijelovima upravljanja ovom bolešću. Različiti okidači utječu na različite ljude, pa je važno da svaki bolesnik identificira svoje specifične okidače.
Alergeni poput prašine, štenskog ili mačjeg krzna, polena i plijesni su česti okidači. Održavanje čistoca u domu, korištenje HEPA filtera i redovito pranje posteljine mogu znatno pomoći. Zagađenje zraka i druge čestice, uključujući i dim od cigareta, mogu potaknuti astmatske napade. Izbjegavanje pušenja i boravka u pušačkim prostorima preporučuje se svim astmatičarima.
Hladni zrak često pogoršava simptome astme tijekom zimskih mjeseci. Korištenje šala preko nosa i usta tijekom izlaska na hladnoću može smanjiti napade. Tjelesna aktivnost može biti okidač, ali to ne znači da astmatičari trebaju biti neaktivni. S pravilnim zagrijavanjem i premedikacijom brzodelujućim inhalatorom, većina astmatičara može sigurno vježbati.
Emocije i stres mogu pogoršati astmu kroz refleksnu bronhokonstrikciu. Tehnike relaksacije i upravljanja stresom preporučuju se kao dio integralnog liječenja.
Svaki bolesnik s astmom trebao bi imati napisani akcijski plan koji mu pomaže u upravljanju svojom bolešću doma. Ovaj plan trebao bi biti jasno razumljiv i dostupan svim članovima obitelji.
Zelena zona označava dobru kontrolu astme s minimalnim simptomima. U ovoj zoni bolesnik uzima propisane lijekove za održavanje i može obavljati svoje uobičajene aktivnosti. Žuta zona upozorenja zona u kojoj se javljaju simptomi koji zahtijevaju pojačanu pozornost. U ovoj zoni bolesnik može trebati više brzodelujućeg inhalatora nego obično. Crvena zona upozorava na ozbiljan astmatski napad koji zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Znakovi uključuju težinu disanja, isprekidane rečenice i plavu boju usana.
Kućna nega uključuje redovito čišćenje stana, održavanje vlažnosti zraka između 40-50 posto i izbjegavanje potencijalnih alergena. Pedijatrijski astmatičari trebali bi imati dostupan inhalator s razmakom kako bi se osigurala ispravna primjena lijeka. Redoviti pregledi prema pneumologu trebali bi se obaviti najmanje dva puta godišnje ili prema potrebi ako se astma loše kontrolira. Praćenje primjene propisane terapije i učinkovitosti je ključno za uspješan tijek bolesti.
Astma tijekom trudnoće zahtijeva posebnu pozornost, ali većina lijekova je sigurna za korištenje. Žene trebale bi nastaviti uzimati svoje bijekove za kontrolu kako ne bi došlo do nekontrolare bolesti koja bi mogla biti štetna za fetus.
Astma kod djece često zahtijeva drugačiji pristup s prilagođenim dozama i tipu inhalatora. Većina djece može u potpunosti odrastati od astme s pravilnim liječenjem. Teška astma zahtijeva agresivniju terapiju često uključujući biološke agense i monoclonske antitijela. Specijalizirani centri u Zagrebu i drugim većim gradovima pružaju specijaliziranu skrb za ove bolesike.
Dugoročna prognoza astme je uglavnom povoljna s modernim terapijama. Većina bolesnika sa astmom može voditi normalan, aktivan život uz pravilno liječenje i kontrolu okidača. Compliance s liječenjem i redoviti pregledi zdravstvenika ključni su za najbolje ishode i kvalitetu života.
